Turskim osvajanjem balkanskih drzava stvoreni su uslovi za jedinstveno ekonomsko podrucje. Ukinute su sve trgovinske carine i razne feudalne dazbine. Omoguceni su jedinstveni uslovi trgovanja. Priznavsi formalno vrhovnu vlast turske imperije Dubrovacka republika je, uz godisnji danak od 12.000 dukata sacuvala nezavisnost i stekla monopolisticko pravo trgovine na teritoriji balkanskih zemalja, a uz godisnji danak je placala i carinu od dva odsto od vrednosti robe.

Uz ovakve novcane dazbine Republika je dobijala dozolu da na vaznim raskrscima puteva stvara svoje stalne trgovacke kolonije. To su bile naseobine dubrovackih trgovackih porodica, koje su u izvesnom smislu, predstavljale produzetak teritorije Dubrovacke republike i bile pod njenom jurisdikcijom.

Jedna ovakva kolonija, za podrucje juznog Pomoravlja, osnovana je u drugoj polovini XVI veka sa sedistem u Prokuplju.

Glavna saobracajnica citave tadasnje dubrovacke republikue u juznoj Srbiji i Bugarskoj, bio je put Dubrovnik – Prijepolje – Novi Pazar – prelaz preko Kopaonika – Prokuplje – Sofija.

Od 1631. do 1640 godine u Prokuplju je bilo nastanjeno oko 60 trgovaca. Ako se obuhvate i clanovi njihovih porodica i trgovacki momci, onda se moze zakljuciti da je sredinom XVII veka u Prokuplju zivelo oko 150-200 Dubrovcana.

Glavni artikal dubrovackog izvoza iz Prokuplja bila je vuna, a pored nje koza i vosak.

U Prokuplju su Dubrovcani uvozili deblje vunene tkanine, astrahan, neke vrste tanke luksuzne vunene cohe-svile, damast, atlas i druge tkanine.

Dubrovacki trgovci iz Prokuplja su trgovali sa Venecijom, Ankonom, Barletom, Beogradom, Londonom, Skopljem i Solunom.