Prokuplje pocetkom 1941. godine

U vreme izbijanja drugog svetskog rata, u Prokuplju je zivelo oko 6500 do 7000 ljudi.

Najbrojnije porodice u gradu bile su zanatlijske i trgovacke. Preostali deo stanovnistva sacinjavale su cinovnicke porodice, a stanovnistvo na periferiji grada u vecini se bavilo zmljoradnjom.

Duz glavne ulice, od Carine do izlaza ka Nisu, bilo je 45 ducana, pretezno kolonijalne, tekstilne, gvozdarske i druge robe siroke potrosnje. Izmedju ducana i zanatlijskih radnji, s kraja na kraj grada, bilo je 38 privatnih kafana, s konjusnicama, u kojima su seljaci o pazarnim danima ispreazli stoku. Od centra grada ka Hisaru najpoznatije su bile kafana: “Ljota“ na mestu danasnjeg hotela “Hameum“, “Pariz“, “Macika“, “Dva uvijena direka“, “Biribic“, “Drugi gvozdeni puk“, i “Dva oraca“, a od centra grada prema Cerkeskoj mahali kafane “Zer“, “Knjaz Mihajlo“, “Kiticeva kafana“, “Oslobodjenje“, “Jug-Bogdan“, pa “Mladenovac“ i u Cerkeskoj mahali “Dva goluba“ i kafana Bosko Kapetanceta.